Dvorci Srbije

Dvorac Servijski-Šulpe

Novi Kneževac

Porodična rezidencija Servijski-Šulpe nalazi se u gradiću Novi Kneževac, na severu Banata, koji je ranije bio poznat pod imenom Turska Kanjiža (za razliku od Mađarske Kanjiže, koja se danas naziva samo Kanjiža). Sagradio ga je Marko Servijski, obrazovan i poštovan Novosađanin, koji je 1782. godine kupio Tursku Kanjižu za 2.000 forinti, na čijoj teritoriji je sagradio dvorac. Ovaj dvorac je kulturno obeležje od velikog značaja.

Imanje na kome je dvorac podignut Servijski, bogati cincarski trgovac iz Novog Sada (uprkos svom prezimenu koje govori da je iz „Servije“) je kupio 11 godina pre nego što će dati da se tu izgradi dvorac, što se desilo 1793. Tom je prilikom Servijski na prvoj licitaciji komorskih dobara dobio, zajedno sa otkupom Turske Kanjiže, koja je bila sveže oslobođena od Turaka, i titulu „de Servijski“ i predikat „od Turske Kanjiže“. Spominje se da su se nekada Servijski prezivali Đuričko, Đurković i Đorđević, zavisno od izvora, a obogatili su se trgovinom suknom. Marko Servijski je bio oženjen Katarinom Duka, ćerkom cincarskog trgovca Teodora Duke, a njen miraz je uvećao već ionako ogromno imanje. Njegov sin Đorđe je većinom živeo u Novom Sadu, a zajedno su bili pokrovitelji škola i crkava i za srpsku decu, i za katolike.

U testamentu iz 1855. godine Đorđe, prozvan „srpski muza i mecenat“ za života, zaveštao je ovo imanje svojoj nećakinji Katarini koja ga je donela kao miraz porodici Šulpe (Schulpe) udalom za Emila Šulpea. U to vreme dvorac je imao bogatu biblioteku od 3.000 dela, važnu zbirku majsenskog porculana, predmeta od srebra i bronze, antiknog nameštaja, lovačkih portreta i starog vatrenog oružja. Naslednica Katarine i Emila Šulpea bila je Vilhemina Šulpe, koja je udajom za Andora Talijana dvorac donela u miraz porodici Talijan, koji su posedovali još dva dvorca u Turskoj Kanjiži. Jednu zgradu sagradio je Andor Talijan, a drugu baron Fedor Feilić 1856. godine, da bi kasnije obe zgrade pripale Beli Talijanu.

Sva pokretna imovina dvorca nestala je tokom Drugog svetskog rata; u zgradi se sada nalaze sudska i upravna zgrada opštine, kao i katastar Novi Kneževac. Prilikom adaptacije objekta za administrativne službe dvorac je izgubio autentičnost. Dvorac Servijski-Šulpe se smatra jednim od najstarijih, najvećih i najluksuznijih u Vojvodini. Po svom arhitektonskom stilu karakterističan je za kasni barok. Zgrada, koja ima izduženi pravougaoni tlocrt, sastoji se od prizemlja i prvog sprata, ali se doima monumentalno. Glavna fasada ima centralni rizalit sa krovom „a la mansarda“, balkonom na spratu i potkrovljem iznad venca krova koji na reljefu nosi grbove Servijskog. Ograda je od kovanog gvožđa. Profilisani gipsani ukrasi krase prozore; svi ovi ukrasi karakteristični su za kasni barok sa elementima neoklasične arhitekture koji dolazi, tako da možemo i ovde reći da zgrada ima elemente copf arhitekture. Fasada dvorišta projektovana je simetrično, sa velikim otvorenim portikom u prizemlju i dvostrukim prozorima na spratu. Zbog mnogo prozora u pravilnom ritmu, zgrada deluje prozračno.

Konzervatorski radovi na zgradi izvedeni su 1976. godine. Zgrada je u solidnom stanju, ali joj je ipak neophodna restauracija.