Dvorci Srbije

Vila Tucovića

Valjevo

Vila Tucovića u Valjevu se nalazi na adresi Pop Lukina 15, a izgrađena je 1927. godine po planovima inženjera Pavla Aleksića za ćerku vojvode Živojina Mišića Eleonoru (Elu). Naime, vojvoda Mišić je u amanet ćerki ostavio da sazida vilu u Valjevu, što je ova i učinila. Eleonora se udala za apotekara Mihaila Markovića. Njihova kći Đeđa udala se za apotekara Svetozara Tucovića, po kojima je vila i dobila ime, i čija je porodica sadašnji vlasnik ove valjevske vile.

U vreme izgradnje to je bila prva „vila“ izgrađena u Valjevu. Vila je projektovana kao autonomna zgrada, odmaknuta od trase ulice i okružena vrtom. Zgrada se sastoji od prizemlja sa visokom osnovom, sprata i potkrovlja; izgrađena je od čvrstih materijala. Fasade su malterisane i imaju bogatu plastičnu dekoraciju, naročito oko otvora, a boja fasade je elegantno bela. Prizemlje ima poligonalnu izbočinu koja služi kao dnevni boravak i niz prozora koji se otvaraju na terasu. Asimetrični spratni prostor ima veliku otvorenu terasu na južnoj strani i veliku punu masu na severnoj strani. Među dekorativnim elementima fasade su stilizovane školjke i štukature, kakve se nalaze u secesijskoj arhitekturi; venci sa cvetnim motivima simetrično su raspoređeni oko glavnog ulaza. Posebno su upečatljivi motivi glava na fasadama, posebno motiv muškarca bez kose dugih brkova, verovatno epski pevač na guslama ili narodni ustanik, koji se ponavlja duž fasade i nalazi se iznad ulaza, kao najvažniji motiv. Donji deo kuće je, po ugledu na srpske kuće iz ovog dela zemlje, građen od kamena, dok su viši spratovi od cigala. Unutrašnjost još uvek poseduje mermerne sobe i portrete Živojina Mišića i njegove žene, Nemice Lujze. Enterijer je sačuvan koliko je to bilo moguće.

Ovaj deo Pop Lukine ulice ima nekoliko rezidencija, a posebno Vilu Tucović, koje svedoče o razvoju stambene arhitekture i urbanizma u gradu Valjevu u vreme njegove izgradnje. Domaćica vile, dr Jasmina Tucović, koja je praunuka Eleonore Mišić i čukununuka Živojina Mišića, objasnila je istorijat zgrade. Godine 1945-1946. su Tucovići bili iseljeni kao „reakcija“ ali su zbog značaja Živojina Mišića ponovo useljeni, te su godinama vraćali u svoje vlasništvo sobu po sobu.

Fasada je u lošem stanju, budući da delovi otpadaju. Ulaz u objekat nije dozvoljen, a neophodna je restauracija.