Amblematsko zdanje Vrnjačke banje svakako je Vila Belimarković, danas Zamak kulture grada, sa svojom fascinantnom arhitekturom nalik na dvorce ruskih plemića na Krimu ili britanskih aristokrata.
Na obroncima planine Gučevo, van centralnog dela Banje Koviljače, nalazi se Vila Gučevo, koja je sasvim pogodno nazvana, s obzirom na činjenicu da je tada bila udaljena od ostalih, osim Vile Dr. Petrovića, koja je u neposrednoj blizini.
Visoko u brdu, na raskrsnici koja vodi na jednu stranu prema sportskim terenima, a na drugu prema čitavom nizu vila, nalazi se, na jednom uzvišenju, Vila Ankica.
Pre jednog stoleća jedan od najvećih saveznika Srbije bila je Velika Britanija, odnosno Ujedinjeno Kraljevstvo. Jedan od simbola velike povezanosti dva ratna partnera u Prvom Svetskom ratu bilo je i slanje medicinskog osoblja i medicinskih sestara iz Britanije u Srbiju.
Vila “Dom Vujića” zaista pripada Vujićima, a nalazi se u jednom skrivenom kutku Banje Koviljače, praktično spajajući dve ulice pune vila na brdu u centralnom delu banje. Ona je sagrađena 1911. godine i menjala je vlasnike, a takođe je bila građena u fazama.
Najlepša i najreprezentativnija zgrada u Banji Koviljači je definitivno Kur Salon, a vremenom je ovo zdanje postalo i prepoznatljivi simbol grada. Zdanje je podignuto 1932. godine, a naručilac je bio sam kralj Aleksandar I Karađorđević, koji je hteo da Srbija u novoj državi ima banje kakve su imali srednjoevropski kraljevi i carevi.
Vila doktora Petrovića predstavlja jednu od najlepših vila van parka u Banji Koviljači. Ona je sagrađena za potrebe uglednog lekara pedijatra dr Mihajla Petrovića iz Šapca.
Ako izuzmemo Kur Salon, koji dominira centralnim Banjskim parkom, najreprezentativnija i najraskošnija vila Banje Koviljače, a istodobno i u najgorem stanju, je Vila Draga.
Vila Katarina nalazi se na brdašcetu iznad Gradskog parka u kome se nalazi Kur Salon, i jedna je od najelegantnijih u Banji Koviljači. Ističe se zapaženim položajem na parceli i sjajnim pogledom na park.
Vila pod nazivom “Zdravlje” nije bila porodična vila, budući da je prevelika za te svrhe. Građena je za potrebe dr Živana Jakšića, koji je bio prvi upravnik bolnice u Loznici i lekar Uprave Banje Koviljače.
Ovaj spomenik kulture kao primer tipskog banjskog akademskog graditeljstva, zbog svojih arhitektonskih vrednosti, značajno je ostvarenje u nasleđu banja Srbije. Svetlooker je boje, na brdu u centralnom delu Banje Koviljače, sa odličnim pogledom na Banjski park.
Najlepše arhitektonsko delo na Zlatiboru bez sumnje je vila na Palisadu, koja, bez obzira na poznati naziv, nije građena za nekadašnjeg jugoslovenskog predsednika.
Zgrada muzeja naivne i marginalne umetnosti u Jagodini ili kraće, Muzej naive, jedna je od najimpresivnijih građevina u Jagodini i od 1988. godine je pod zaštitom države kao nepokretno dobro, odnosno spomenik kulture.
Vila Klefiš u Jagodini (u Ulici Kapetana Koče 35) izgrađena je tridesetih godina prošlog veka kako bi služila kao porodična rezidencija Teodoru Klefišu, koji je posedovao fabriku u oblasti prehrambene industrije koja će kasnije postati Mesna industrija Juhor.
Zgrada koja se nalazi u ulici Branka Krsmanovića 45 u Paraćinu izgrađena je 1926. godine za porodicu inženjera Predraga Nikolića, suosnivača i suvlasnika fabrike tekstila Braća Teokarević.
Kuća u Ul. Jovana Kursule 10 u Ćupriji je izgrađena 1930-ih godina za dr Živojina-Žiku Popovića, koji je tada bio direktor ćuprijske bolnice i član gradskog veća.
Vila Tucovića u Valjevu se nalazi na adresi Pop Lukina 15, a izgrađena je 1927. godine po planovima inženjera Pavla Aleksića za ćerku vojvode Živojina Mišića Eleonoru (Elu).
Doktor Kosta Petrović Rakičić, poznatiji pod imenom Kosta Rakica, koji je promovisao razvoj banjskog turizma u Vrnjačkoj Banji, dao je krajem 1890-ih godina sagraditi porodičnu kuću za smeštaj gostiju banje. Kuća je postala poznata kao „Stanovi Rakičića”.
Inženjer je vili dao ime „Mi-La“, što je i napisano stilizovanim notnim zapisom na glavnoj fasadi, zbog njegove ljubavi prema supruzi Mili i njenog ukusa i ljubavi za muziku i pesmu.
U prostoru Memorijalnog parka „Šumarice“ u Kragujevcu, ušuškana u šumi, nalazi se vila koja se polako urušava. U pitanju je „Vila Čomić“, koja je u vlasništvu grada, i sagrađena je posle Velikog rata, a sada je u jadnom stanju.
U sred Šumadije, bez ikakvog objašnjenja ili najave, putnik nailazi na veliki dvorac koji zvrji napušten i propada. Osim natpisa „Karađorđev dom“, ništa nam ne govori šta je ova velelepna zgrada i zašto je nastala.
Malo šumadijsko selo Gornja Crnuća pored Gornjeg Milanovca može se smatrati prvom prestonicom Kneževine Srbije za vreme kneza Miloša Obrenovića, tokom kratkog perioda vremena.
Kralj Petar je, što je zanimljivo, septembra 1914. godine, u jeku Prvog svetskog rata, izabrao mesto između Malog i Velikog Oplenca za lokaciju svoje vile.
Vilu Karadžić, izgrađenu 1930-ih godina, projektovao je arhitekta Andrej Papkov, ruski emigrant. Ime je dobio po prvom vlasniku, Karadžiću, koji je bio direktor Narodnog pozorišta u Nišu.
Bukovik je naglo postao popularan među turistima kada su popularizovane blagodeti mineralnih toplih kupki, te je krenula žustra izgradnja banjskih objekata u okviru Bukovičke Banje.