Dvorci Srbije

Radul-begov konak

Zaječar

O nastanku Radul-begovog konaka, vremenu izgradnje i vlasnicima nema potpuno pouzdanih podataka. On je ipak najlepši spomenik orijentalne kulture u gradu, i nalazi se u centru Zaječara, u ulici Ljube Nešića, koja je ujedno i trgovački deo grada. On nam daje sliku kako je Srbija izgledala pre nekoliko vekova. Poznat je i kao „Ninucina kuća“ ili „Čardak“, i to je jedna od najstarijih građevina u Zaječaru.

Nije jasno ko je izgradio konak, ali je posle oslobođenja Timočke krajine od Osmanlija 1833. godine, Radul-beg postao vlasnik konaka, te je on poznat pod njegovim imenom. Doduše, konak se spominje prvi put još 1784. godine u izveštaju austrijskog oficira češkog porekla Pokornog. Prema legendi, pripadao je nepoznatom turskom begu kojem nije sačuvano ime. Bio je «svratište» za putnike namernike, koji su tražili smeštaj i hranu. Na gornjem spratu je imao hamam, a na donjem spratu su pronađeni tragovi kovačnice, što indicira da je služio karavandžijama za okrepljenje i popravke potkovica.

Po sultanovom naređenju, Turci su morali da napuste novooslobođene nahije, a svoja nepokretna dobra da ustupe srpskoj upravi ili prodaju hrišćanima. Tako je i čardak, od nekog nepoznatog turčina, otkupio tada najbogatiji stanovnik sela Grljan pored Zaječara, Radul Gligorijević, kasnije poznat po nadimku Radul-beg (jer je bio bogat kao begovi i živeo je u begovskoj kući). Poslednji vlasnici Konaka bili su Milenko i Milenija Radulović, potomci Radula Gligorijevića. Milenko je svoj deo poklonio Zaječaru, a Milenija je svoju polovinu prodala gradu.

Radul-begov konak ima prizemlje i jedan sprat. Prvobitno se u prizemlju nalazila zanatska radionica, a gornji sprat se koristio kao dnevni boravak. Nažalost, u njegovom su prizemlju godinama bile zanatske radnje (kazandžijska, kujundžijska zanatska i obućarska radnja) koje su zanatlije oblikovale prema svojim potrebama, te se vremenom narušio originalni izgled konaka.

Tokom 1976. godine, a zatim i 2008. godine prostorije su adaptirane za smještaj muzeja koji je deo ansambla Narodnog muzeja Zaječara. Danas je na spratu stalna postavka “Stari Zaječar” koja prikazuje materijalnu i duhovnu kulturu grada 19. i 20. veka (salon Hadži-Pavlovića, trpezarija, „devojačka“, „turska“ i „arapska“ soba), dok se u prizemlju nalazi galerija. Radul-begovog konak je i omiljeno mesto gde se okupljaju mladi Zaječara. Zanimljivo je da je ovo zapravo replika, jer je tokom rekonstrukcije, originalno zadanje – «blatnjara», srušeno i napravljeno istovetno od jačeg materijala. Zdanje je u dobrom stanju.