O nastanku Radul-begovog konaka, vremenu izgradnje i vlasnicima nema potpuno pouzdanih podataka. On je ipak najlepši spomenik orijentalne kulture u gradu, i nalazi se u centru Zaječara, u ulici Ljube Nešića, koja je ujedno i trgovački deo grada. On nam daje sliku kako je Srbija izgledala pre nekoliko vekova. Poznat je i kao „Ninucina kuća“ ili „Čardak“, i to je jedna od najstarijih građevina u Zaječaru.
Nije jasno ko je izgradio konak, ali je posle oslobođenja Timočke krajine od Osmanlija 1833. godine, Radul-beg postao vlasnik konaka, te je on poznat pod njegovim imenom. Doduše, konak se spominje prvi put još 1784. godine u izveštaju austrijskog oficira češkog porekla Pokornog. Prema legendi, pripadao je nepoznatom turskom begu kojem nije sačuvano ime. Bio je «svratište» za putnike namernike, koji su tražili smeštaj i hranu. Na gornjem spratu je imao hamam, a na donjem spratu su pronađeni tragovi kovačnice, što indicira da je služio karavandžijama za okrepljenje i popravke potkovica.