Dvorci Srbije

Konak kneginje Ljubice

Beograd

Konak kneginje Ljubice je konak i muzej u Beogradu u ulici Kneza Sime Markovića. Konak kneginje Ljubice nalazi se na uglu ulica Kneza Sime Markovića i Kralja Petra, u jednom od najstarijih delova grada Beograda. Građena između 1829. i 1830. godine, reprezentativan je primer građanske arhitekture prve polovine 19. veka u Beogradu, i primer je balkanskog stila i kako je Beograd izgledao pre 200 godina. Sagrađena je u periodu od 1829. do 1830. godine po nacrtu arhitekte Hadži Nikole Živkovića, začetnika arhitekture nove Srbije, u srpsko-balkanskom stilu, da služi kao zvanična rezidencija kneza Miloša Obrenovića i njegove porodice. .

Raspored rezidencije je pravougaonog oblika. Izdiže se na tri nivoa: suteren, prizemlje i sprat. Podrum je prekriven svodovima; prizemlje i sprat su zidani tradicionalnom ciglom i zidanim zidovima sa drvenim okvirom ispunjenim ciglom. Četvorovodni krov je crepom i dominira osmougaona kupola i osam dimnjaka. Prizemlje i sprat imaju centralni hodnik oko kojeg su raspoređene ostale prostorije, po tradicionalnom orijentalnom konceptu koji je evoluirao iz zatvorenih unutrašnjih dvorišta. Na oba sprata nalazi se po jedna „divanhana“, odnosno soba ukrašena sofom koja je služila kao trpezarija ili prostorija za prijem „za divan“, odnosno razgovor. Onaj u prizemlju je odvojen od ostalog prostora sa dva stepenika i oivičen drvenim stubovima povezanim parapetima; pored nje su široke stepenice koje vode u baštu. Divanhana na spratu, okrenuta ka ulici, je intimnija.

Iako je organizacija prostora zasnovana na orijentalnoj tradiciji, konak kneginje Ljubice predstavlja prekretnicu u arhitekturi Beograda jer svojim spoljašnjim izgledom i dekorativnim elementima u velikoj meri sugeriše uticaj evropske arhitekture. Ovaj uticaj je posebno izražen kod uvučenih fasada, krovnih linija, kupola i dimnjaka, kao i kod sitnijih detalja arhitektonske završne obrade fasada, uključujući pilastre, završne obrade prozora i oblikovane vijence. Erkeri na fasadama, obično pravougaonog oblika, imaju polukružni oblik.

Koliko je bio lep konak (konak) svedoči i putopis Ota Dubislava fon Pirha iz 1829. godine: „Mali deo Beograda se izdvaja u odnosu na ostale, a to je mala oblast na jugozapadnom kraju glavne ulice u gornjem gradu. “ (…) Iako nije najveća, po svom obliku je najlepša zgrada koju sam video u Srbiji. „Novi konak se već razlikovao od običnih privatnih kuća po ulozi koja mu je namenjena i „sadrži izvesne osobine koje… (..) svrstavaju ga u red utvrđenih dvoraca velikih paša i bogatih begova”. simbol kako bi Srbija mogla da izgleda da nastavi da se razvija, poput Makedonije, Bosne i Hercegovine, istočne Rumelije ili Albanije, u ovom pravcu.

Danas je rezidencija jedno od mesta Muzeja grada Beograda. U njemu se nalaze umetnička dela i predmeti vezani za primenjenu umetnost karakterističnu za život građanske klase 19. veka, koja je posebno pripadala dinastiji Obrenović. U odličnom je stanju.

Wikipedia/Pavle Marjanović
Wikipedia/Pavle Marjanović
Wikipedia/Pavle Marjanović
Wikipedia/Pavle Marjanović
Wikipedia/Pavle Marjanović
Wikipedia/Pavle Marjanović
Wikipedia/Pavle Marjanović
Wikipedia/Pavle Marjanović

Ovaj projekat je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.