Dvorci Srbije

Kaštel Kovač

Riđica

Početkom 19. veka na sever Bačke, daleko od Dunava, počinju se naseljavati Mađari, a pre njih su ovde dolazili i Nemci. Jedan od Mađara koji je ovde našao svoj dom u tadašnjoj kolonizaciji bio je i Imre Kovač, bogataš, koji je 1801. godine kupio vlastelinstvo Riđicu, čime je dobio plemićki status i predikt „od Riđice“, odnosno «Riđički». Naravno, vlastelin je morao imati i svoj kaštel, odnosno dvorac. Ovaj koji se nalazi u centru Riđice zidao je graditelj iz Baje, po imenu Bišof, uz kuluk (prisilni rad) svih podložnika na imanju, a završen je i useljen 1806. godine.

Dvorac se sastoji od 16 prostorija, od kojih su tri bile dvorane, a ostalo sporedne prostorije. Dvorac, koji je podignut na površini od 26 jutara i 47 hvati zemlje, opasan je zidom od cigala, dva metra visine i 70cm debljine. Iza dvorca podignut je divan park u engleskom stilu, kroz koji protiče rečica Kiđoš, a oko njega je formiran engleski park po projektu pejzažiste Franje (Františeka) Hitera iz Češke.

Dvorac je zidan kao slobodno stojeći spratni objekat koji se nalazi na uzvisini iznad Kiđoša. Zgrada je koncipirana u duhu poznog baroka kao kompaktan spratni objekat pravougaone osnove, sa naglašenim centralnim rizalitom u kome je smešten reprezentativni ulaz sa altanom u prizemlju. Kordonski i potkrovni venac horizontalno dele sprat i prizemlje, a peta fasada je naglašena trougaonim rizalitom i posebnim krovištem centralnog rizalita (ovaj deo je naknadno porušen). Donedavno su se na ostrvcetu na Kiđošu mogli videti ostaci starijeg dvorca koji je podignut pre Kovačevog, a sada se vide samo tragovi zarušenog kamenja. Gospodar ovog dvorca je sazidao i jedan manji dvorac, 1836. godine, i on je sačuvan, u neporsrednoj blizini postojećeg, a u njemu se donedavno nalazila seoska biblioteka.

U dokumentima je zabeleženo da je vlasnik imao zamisao da stvori jedan raskošan vlastelinski zamak koji će biti nadaleko čuven i poznat, i koji će posećivati ne samo vlastela nego i ugledni politički i kulturni poslenici, što se kroz njegovu istoriju i događalo, kao što kaže jedan savremenik, «to je trebala biti neka vrsta plemićkog gnezda». Zgrada je zidana u maniru poznog baroka, gotovo na prelazu prema copfu. Njegova unutrašnjost je bila raskošna, imala je veliku biblioteku, umetnička dela na raznim jezicima, geografske karte, portrete i slično. Ovde je Kovač organizovao lov sa preko 300 hajkača-kmetova i 10 kola, po severu Bačke i Baranji, gde je imao svoje imanje. Dvorac su posećivali kaločki nadbiskup Petar Klobušicki, grofovi Radvanji, Ištvan Karolj, Lajoš Košut, Laslo Đeri i mnogi drugi.

Zgrada se jedno vreme koristila kao mesna kancelarija, u njoj je održavana nastava tehničkog crtanja riđičkim osnovcima, a park je pretvoren u igralište i sportski betonski teren (na kome je svoje utakmice igrao rukometni klub „Dalmatinac“, budući da je Riđica naseljena kolonistima iz Dalmacije). Danas je Dvorac porodice Kovač napušten, već decenijama je potpuno zapušten. Zgrada je u vrlo lošem stanju i potrebno je izvršiti ozbiljne građevinske radove da bi se vratila reprezentativnost i prvobitni izgled objekta. Vandali su ga opljačkali i potpuno devastirali. Išaran je grafitima i sve je polomljeno. Služi za skupljanje huligana. Oštećen je veliki deo krova, vrata i prozori su razvaljeni, pa je propadanje tako nezaštićenog zdanja ubrzano. Grad Sombor je „Kaštel“ preuzeo 2017. godine u već višedecenijskom ruševnom stanju i ništa do sad nije uradio po tom pitanju. Zbog toga je Udruženje građana „Gvozdeni most“ iz Riđice uputilo pismo čelnicima grada Sombora sa molbom da se hitno zaustavi dalje propadanje kaštela. Oni traže da se preduzmu neophodne mere da se obezbedi objekat koji predstavlja opasnost po bezbednost građana, ali ujedno predlažu i njegovu obnovu. Dvorac grofa Imrea Kovača je proglašen kulturnim dobrom.