Dvorci Srbije

Dvorci Stratimirović–Dunđerski

Kulpin

Oba dvorca, od kojih je slavan onaj veći, građeni su za porodicu Stratimirović. Iz ove ugledne porodice poteklo je mnogo značajnih ljudi – mitropolit Stevan Stratimirović (rođen u Kulpinu), kao i komandant srpske vojske Vojvodine u Revoluciji 1848. i 1849. godine, Đorđe Stratimirović. Ova porodica je bila jedna od najznačajnijih srpskih porodica u monarhiji i među prvima su stekli plemstvo za vojničke zasluge, još 1745. od Marije Terezije. Oni su imali imanje u Kulpinu, ali su ga prodali izvesnom Mateju Semzu od Kamjonike, koji je uprkos svom italijanolikom prezimenu bio Mađar, a ovaj je 1889. prodao dvorce Lazaru Dunđerskom, te je jedan od dvoraca sada poznat pod imenom ovog slavnog pivara.

Zanimljivo je da je prvi izgrađen mali dvorac, krajem 18. veka, dok je drugi izrađen polovinom 19. veka, i njega je po nekim svedočanstvima izgradio Teodor, 1826. godine. Stari kaštel, ovaj manji, jeste prizemna zgrada sa simetričnom fasadom na čijoj se fasadi nalazi rizalit koji se završava trouglastim timpanonom. Nekada je bio kurijalna rezidencija i bio je skroman, ali ono vreme je bilo skromno u novooslobođenim krajevima i za one bogate. Prozori i ulazna kapija ukrašeni su rešetkama i detaljima od kovanog gvožđa. U planu je da ovaj prostor bude adaptiran za postavku izložbe o porodici Stratimirović, koja je zaslužna za osnivanje savremenog naselja Kulpin.

Veliki dvorac, koji je simbol Kulpina, imao je isti izgled sve do 1912. godine, kada mu je izgoreo krov, te je novi urađen po nacrtima arhitekte Momčila Tapavice. Zgradi se prilazi velikom pristupnom rampom, koja je karakterisala sve dvorce koje je gradio Dunđerski – na neki način to mu je bio zaštitni znak. Tada je nestala i lanterna na krovu s koje je kontrolisano imanje.

Sa dvorišne strane se nalazi visoki parter sa polukružnom terasom. Glavnom fasadom dominira klasicistički portik sa stepeništem, pristupnim rampama i četiri para jonskih stubova. Prozori su ukrašeni sa polurozetama sa figurama orlova. Iznad krovnog venca se nalazi atika sa ornamentisanim pravougaonim poljima i vazama na uglovima. Sa dvorišne strane u prizemlju je petougaoni ulazni trem. Na spratu je prostrana terasa – loža petostrane osnove pokrivena kupolom na kaneliranim stubovima. 

Iz prostranog hola koji predstavlja centralnu komunikacionu prostoriju dugačkim hodnikom ulazi se u sve ostale prostorije u dvorcu. Ograde terase i krova su načinjene od livenog betona koji imitira kamen. Na uklonjenoj izgoreloj kuli nalazio se ne samo vidikovac već i veliki sat sa mehanizmom, aplikacija grba Stratimirovića i drugi dekorativni detalji. Na čeonom delu je tokom rekonstrukcije postavljen dekorativni friz sa ornamentisanim pravougaonim poljima i vazama na uglovima. Sve zajedno, čini se da je Tapavica bio nadahnut gospodskom jednostavnošću i da je posao uradio vrlo promišljeno, ne uklanjajući originalne elemente klasicističkog stila, već ih dopunjujući neoklasicizmom. Takođe, za Veliki dvorac tipična je jarka kombinacija narandžaste i žute boje, sa belim stubovima. Posebno je atraktivna zadnja terasa koja nema vezu stepenicama s parkom, na nju se stupa iz centralnog salona.

Porodica Dunđerski je zadržala posed sve do zakona o nacionalizaciji 1945. godine, kada im je imovina oduzeta. Kako je dvorac postao poznat po romansi Laze Kostića i Lenke Dunđerski, smatra se hodočasničkim mestom za romantičare, i ispred njega su biste ovog para.

Mali dvorac je pretvoren u mesnu kancelariju i kancelarije kulpinskih udruženja građana. Park oko dvoraca i zgrada velikog dvorca veoma su dobro očuvani, dok je mali dvorac u lošem stanju. Veliki dvorac je pretvoren u poljoprivredni muzej, dodeljen Muzeju Vojvodine 2004. Oba dvorca su spomenici kulture od velikog značaja, a neophodna su ulaganja za dovođenje dvoraca u reprezentativno stanje, budući da su poslednji obimniji radovi na popravci krova, uređenju fasade i enterijera obavljeni 2009. godine.

Nedavno su započeti konzervatorski radovi na krovu, koje je izvršila firma Granit-Liješće iz Sremske Mitrovice, a koja se specijalizovala baš za restauraciju oštećenih spomenika i objekata , te je krov ponovo dobio stari sjaj, i što je još bitnije, funkcionalnost.