Dvorci Srbije

Dvorac Bisingen

Vlajkovac

Dvorac Bisingen se nalazi u Vlajkovcu, mestu koje se nalazi na međunarodnom putu PančevoTemišvar, u opštini Vršac, neposredno pred ulazak u grad Vršac, na samom početku sela, gledano od Pančeva. Velelepni objekat izražene elegancije i lepote podignut je 1859. godine i predstavlja spomenik kulture od velikog značaja. Sagradio ga je grof Đerđ Močonji (György Mocsonyi) na svom imanju. Udajom, 1888. godine, grofica Georgina Močonji imanje i dvorac donosi u miraz poznatoj austrougarskoj plemićkoj porodici Bisingen-Nipenburga (BissingenNippenburg), koja ga je držala u posedu do Drugog svetskog rata, kada su proterani zajedno sa drugim Nemcima južnog Banata. Tada je Bisingenovima zakonom o nacionalizaciji ovaj velelepni dvorac oduzet. Izgrađen je na imanju van seoskih i urbanizovanih celina i pripada tipu slobodno stojećih objekata. Upečatljivo je oker boje.

Dvorac je izgrađen u klasicističkom stilu, koji je tada već bio na izmaku, ali je u perifernim delovima Carstva bio popularan. Dvorac je simetrična građevina većih dimenzija, pravougaone osnove. Fasada, okrenuta parku, ima portikom naglašen središnji deo uvučenog centralnog rizalita, spojen terasama koje nose gvozdeni stubovi, sa bočnim isturenim rizalitima. Na spratu ulaznog trema je svečana sala iznad koje je krovni venac, atika sa balustradom i lučno zasvedenom nišom u kojoj je bio grb porodice Bisingen-Nipenburg. Piramidalni krov je nadvišen prstenom, kriškastim lukovičastim završetkom i šiljkom na kome su stilizovani ljiljan, zastavica i gromobran.

Glavna fasada, koja gleda prema drumu, je rešena jednostavnije i manje je reprezentativna. Poseduje plići portik nosi terasu ograđenu balusterima. Na fasadama su nekada stajale skulpture u simetričnim školjkasto završenim nišama. Dekorativni elementi enterijera i eksterijera izvedeni su od kovanog i livenog gvožđa. Nekada ograđeni kompleks, u koji se sa puta ulazilo kroz kapije od kovanog gvožđa, sadrži: birošku kuću, porodičnu grobnicu i kapelu porodice Bisingen na drugoj strani kanala Dunav–Tisa–Dunav, projektovani park (zaštićen kao spomenik prirode 1973. godine), veštačko jezero sa fontanom i skulpturom u sredini, potok i mostiće. Danas je park zarastao u šiblje i travu, i teško je njime hodati i naći sve što ga je nekad krasilo.

Dve ruinirane kaljeve peći u unutrašnjosti, jedna bela i jedna raskošnija, tamnoplava, pokazuju da je dvorac imao luksuznu opremu, budući da su lusteri i ograde pokradeni.

Iako ruiniran, dvorac predstavlja spomenik kulture od velikog značaja. Do pre par decenija, u dvorcu su se nalazili privatni stanovi, budući da su posle nacionalizacije tu useljeni ljudi bez stanova. U parku su i danas sačuvane neke retke i egzotične biljne vrste. Dvorac se urušava iako je jedan od najlepših u Vojvodini. U njemu živi izvesni Vule, koji spava u smeću i kome jerečeno da čuva dvorac„. Vodio nas je po dvorcu, otključao sve i objašnjavao kako suhuligani sve pokrali„. Ograde na stepeništima su popadale, ali u nekim prostorijama još stoje očuvani parket i brodski pod. Krov je počeo da se urušava, a ogroman park je najvećim delom devastiran. Sva stakla su polomljena a drvenarija pokradena u najvećem delu. Desni deo dvorca, gledano iz dvorišta, je u lošijem stanju od levog i teže je prohodan.

Potrebna je opsežna rekonstrucija, budući da je u pitanju jedan od najlepših objekata u Srbiji, koji može biti samoodrživ finansijski. Pre desetak godina izvesni Italijani su bili zainteresovani da naprave hotel visoke klase pa su Bisingenovi bili spremni da ga se odreknu da bi zaustavili propadanje. Talijani odustali kada su doznali da planirani autoput neće prolaziti pored dvorca. Bisingenovi se i dalje nadaju materijalnoj restituciji.

U dvorac je zvanično zabranjen ulaz, ali u praksi to nije tako.

 

Nakon snimanja stanja, prešlo se, u septembru 2022. godine, u drugu fazu. To je faza istraživačkog rada na dvorcima koji su ušli u krug onih koji će biti rekonstruisani i revalorizovani, nakon čega će nastati tehnička dokumentacija i planovi za rad na njima, što će na kraju dovesti do restauratorskih radova.  Ministarstvo kulture i informisanja odlučilo je da pomogne pomogne devastiranim dvorcima, budući da je uloženo 2,8 miliona dinara da bi se budućim investitorima, koji još nisu na horizontu ali se očekuju, pomogla da ih što pre revitalizuju. Trenutno se situacija zahuktava na dva dvorca u opštini Vršac, koji su zaista monumentalni – to su dvorac Bisingen u Vlajkovcu i Dvorac Lazarević u Velikom Središtu. Tokom trenutnih radova se procenjuje se njihova statička stabilnost, obrađuje svaka prslina, i snimaju se svi ornamenti, putem Zavoda za zaštitu spomenika kulture Pančeva, koji je nadležan za Južni Banat. Na osnovu tehničkog snimanja stanja, koje je došlo posle prvog snimanja stanja, doći će se do pune dokumentacije šta treba sanirati, u koji oblik vratiti, i koje tehnike i materijale restauratori smeju koristiti.

Ali, u poslednje vreme se susrežemo i sa dobrim vestima: naime, Zavod za zaštitu spomenika kulture u Pančevu krenuo je u realizaciju projekta istraživačkih i konzervatorskih radova na obnovi dvorca porodice Bisingen-Nipenburg u Vlajkovcu. Projekat je finasiran od strane Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije putem konkursa u oblasti zaštite nepokretnog kulturnog nasleđa u 2022. godini, kojim je predviđeno da se izradi dokumentacija za izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova na fasadi i idejno rešenje obnove dvorca sa predlogom buduće namene.

Početkom avgusta, nakon uklanjanja rastinja i deponovanog otpada, izvršeno je geodetsko snimanje lokacije dvorca radi izrade katastarsko-topografskog plana i fotogrametrijsko snimanje dvorca dronom. Trenutno se radi na tehničkom snimanju objekta i 3d skeniranju ornamentalne plastike i vučenih profila na fasadi, radi izrade dokumentacije postojećeg stanja dvorca.

U martu 2024. godine došlo je do sledećeg koraka. Grozdana Savičić Milenkov, direktorica Zavoda za zaštitu kulture Pančevo, izjavila je za dnevni list «Politika» sledeće: „Za Dvorac u Vlajkovcu koji je u ugrožen izdvojeno je 5,5 miliona, i to za projekat istraživačkih i konzervatorskih radova i projektnu dokumentaciju za sanaciju objekta. Na ovom dvorcu, do sada, nismo izvodili radove, oštećenja su velika i preventivna zaštita bi u prvoj fazi podrazumevala uklanjanje postojećeg krova, kao i izradu gornje međuspratne konstrukcije. Reč je o velikom poslu koji će se realizovati godinama za šta su potrebna ogromna sredstva, a potrebno je i rešiti imovinskopravne odnose”.