Dvorci Srbije
Dvorac Lazara Dunđerskog „Sokolac“
Novi Bečej
Dvorac je dogradio Lazar Dunđerski u poslednjim decenijama 19. veka. Dvorac je dobila u miraz Emilija «Milka» Ivanović, kćerka Lazara Dunđerskog, kao i čitavo imanje koje se zvalo „Veliki salaš“ i koje je obuhvatalo 3.997 jutara. Zgrada je prizemni slobodnostojeći objekat u prostranom parku. U osnovi zgrada je izduženi pravougaonik sa naglašenim ulaznim portikom i kolskim prilazom. Portik nose četiri stuba, pokriven je crepom, i u njemu je smešten glavni ulaz u zgradu. Zadnja fasada ima pokrivenu terasu na visokom postamentu sa šest manjih stubova. Jednostavnost objektu daje četvoroslivno krovište, sa osmatračnicom na vrhu. Dekoracija fasade je jednostavna ali pravilna. Prilazi mu se kroz stari drvored.
Dvorac je izgrađen u svom originalnom izdanju, početkom 19. veka, ali ga je Lazar Dunđerski otkupio i preuredio po svom ćefu, da bi bio po uzoru na druga dva Dunđerskova dvorca, onaj u Čelarevu i onaj u Hajdučici. Bio je namenjen u miraz Lenki, ali je nakon njene prerane smrti, dobio drugog vlasnika. I danas se u dvorcu nalazi portret Lenke Dunđerski, koji je uradio Uroš Predić, u punoj stojećoj figuri. Uroš Predić je portret naslikao po svemu sudeći po narudžbi Laze Kostića povodom desetogodišnjice od Lenkine smrti, 1905.
Dvorac je tipa poljskih (ruralnih) dvoraca toga perioda, sa simetričnim rasporedom prostorija i ulaznim holom kao glavnom komunikacionom prostorijom. Ideje i odlike klasicističkog stila su sprovedeni do detalja. U kompleksu imanja Sokolac nalazilo se nekoliko pomoćnih objekata i mala prizemna klasicistička prizemna zgrada, zidana kao stan za domara. Ekonomski objekti — štale i niz manjih zgrada, naknadno su podignuti za različite namene života i rada na imanju. Danas je dvorac sa parkom u dosta lošem stanju, iako je deo privatne svojine. Dvorac je proglašen za spomenik kulture 2001. godine.
Za dvorac je vezana i jedna legenda. Naime, vlasnik dvorca Lazar Dunđerski je bio dobar kockar, ali jednog dana je na kartama izgubio i dvorac i imanje oko njega. Protivnik Lazara Dunđerskog je ponudio da bi ako naravno želi, Lazar mogao da povrati celo imanje samo jednim pucnjem iz pištolja. Naravno da to i nije bio tako lak zadatak, jer je morao da pogodi jabuku na glavi svoje supruge. Pored svog rizika da izgubi i ženu i imanje Lazar je prihvatio ponudu. Nanišanio je, zadržao dah i opalio. Lazaru definitivno nije bio dan za kartanje, ali zato za lov itekakav. Nije mu zadrhtala ruka i pogodio je jabuku na glavi svoje supruge i povratio i imanje i dvorac.
