Dvorci Srbije

Dvorac Sečen

Temerin

Dvorac je 1795. godine za porodicu Sečen (Szécsen) sagradio grof Karolj Sečen (ponegde pogrešno navođeno „Sečenji“), koji je u svoja imanja uključio i region Temerina. Porodica Sečen prodala je dvorac i imanje bogatom apatinskom trgovcu Antalu Fernbahu u drugoj polovini 19. veka. Porodica Fernbah je imala značajne industrijske objekte i velike komplekse zemlje u Bačkoj, Banatu i okolini Segedina i Mađarskoj krajem 19. i početkom 20. veka. Porodica Fernbah i to braća Jožef, Janoš, Balint, Antal i Karolj su imali više dvoraca u Vojvodini. Fernbahovi naslednici, Ana i Petar, zadržali su imanje u celosti do agrarne reforme koja se dogodila 1920. godine, u vreme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca; posle ove reforme, Fernbahovi su prodali imovinu porodici Matković koja ju je čuvala do Drugog svetskog rata, kada je nacionalizovana i konfiskovana. Nakon nacionalizacije u zgradi je bila smeštena Uprava narodnih odbora.

Ovaj rezidencijalni plemićki objekat jedan je od retkih koji je sačuvan u gotovo izvornom obliku. Dvorac čini zgradu sa prizemljem i spratom izduženog pravougaonog oblika, sa malo naglašenim izbočinama u krilima unutrašnjeg dvorišta; stilski je karakterističan za mešavinu barokne i klasične arhitekture, takozvani copf, tipičan za Austrijsko carstvo i Srednju Evropu. Glavna fasada je simetrična, sa osam prozora u prizemlju i na spratu koji uokviruju ulazna vrata; terasom dominira kovano gvožđe. Zadnja fasada je takođe simetrična sa zastakljenom terasom podržanom sa šest stubova koja je osavremenjena 1905. i ima elemente secesije. Tipičan je po tome što nema ulazni portik. Krovište je četvoroslivno i znatno doprinosi jednostavnosti objekta. Nekada su sa unutrašnje strane dvorišta, prema parku, postojale dve kapije za izlaz kola, ali su zazidane. Iza dvorca nalazi se prilično sačuvan i lep park. Nekada je celokupno imanje u okolini dvorca zauzimalo površinu od 13 jutara. Dvorac je nekada bio okružen šancem dubine dva metra, a danas je taj šanac vidljiv ispred glavne fasade. Stilski i hronološki se može porediti sa dvorcima u Futogu i Riđici.

Danas se u dvorcu nalazi Tehnička škola „Lukijan Mušicki„ , a okolni park je posvećen razonodi. U dvorac je dozvoljen ulaz, i on je u solidnom stanju, ali mu je potrebna restauracija. Dvorac je značajno kulturno dobro.