Dvorci Srbije

Dvorac Redl

Rastina

Rastina se kao selo prvi put pominje u 14. veku pod nazivom Harasti, pored potoka Kiđoš. Nije jasno da li je srpski naziv potekao iz mađarskog ili obratno. Posle oslobođenja od Osmanlija, posed dobija baron Redl, a na njemu rade uglavnom Mađari, koji su većina u sada malom selu. Baron Redl gradi svoj kaštel 1818. godine na mestu stare gotičke katoličke crkve. Porodica Jožefa Redla ovo vlastelinstvo dobila je 1780. a Redlovi su stanovali u Beču, a tokom leta su navraćali u Rastinu. Lajoš Redl, koji je sa bratom Belom držao vlastelinstvo u posedu, 1900. godine spaja kaštel sa delovima crkve i dograđuje dvorac. Po tome (spoju sakralnog i svetovnog) je unikatan primer u Vojvodini. Sada je (posle Drugog svetskog rata), iz nepoznatih razloga, taj crkveni deo kaštela srušen, te je zgrada običnog pravougaonog tlocrta i izgubila je unikatnost. Danas samo gotički lukovi sa strane gde je bio hram svedoče o tome da je prvobitna zgrada bila neprocenjivi objekat iz Srednjeg veka.

Što se starog izgleda dvorca tiče, apsida stare crkve sa krstastim svodovima, kapitelima i lukovima od kamena protezala se do krovnog venca novog objekta, što se vidi na starim fotografijama. Uklapajući novo u staro, projektant novog objekta se rukovodio oblicima gotičkog stila, o čemu govore bočno postavljeni prozori. Doprinos tumačenju da je ovo bio hram, daje objavljena fotografija iz 1905. godine, na kojoj se vidi kapela uklopljena u novi objekat, pre izvršene prepravke.

Dvorac je danas spratni objekat do koga vodi naglašeno prilazno stepenište. Ulazna vrata su uvučena u odnosu na zidnu masu i naglašena plitkim pilastrima koji se protežu dužinom cele fasade i naglašavaju centralni rizalit. Krovne mase su jednostavne, četvoroslivne i doprinose kompaktnosti objekta, a potkrovni venac je isturen i višestruko profilisan. Prednja fasada je simetrično rešena sa četiri prozorske ose. Upadljivo je žutooker boje, tipične za period neoklasicizma.

Ovde je sada smeštena zgrada Osnovne škole (izdvojeno odeljenje) “Laza Kostić” iz Gakova i predškolska ustanova, vrtić „Roda“. U njegovom podrumu dugo godina unazad, nalaze se prostorije i svlačionice fudbalskog kluba iz Rastine, koju su posle 1918. naselili solunski dobrovoljci iz dinarskih krajeva. Dvorac služi kao javni objekat, te je u njega ulaz dozvoljen. Trenutno se vrši opsežna restauracija.