Dvorci Srbije

Dom mladih trgovaca

Niš

Zgrada koja se nalazi u ulici Generala Milojka Lešjanina 39 , na uglu ulica Kneginje Ljubice i Generala Milojka Lešjanina, izgrađena je oko 1905. godine za potrebe Niške banke, osnovane 1903. godine, koju je 1922. godine apsorbovala Građanska banka u Beogradu. Posle 1925. godine zgrada je stavljena na prodaju i kupljena 1929. od strane mladih trgovaca koji su od nje napravili Dom mladih trgovaca u Nišu. Prostorije su tada koristile škola, biblioteka i čitaonica. Prostorije zgrade korišćene su za školu, knjižaru i čitaonicu, klub „Trgovački pomoćnik“ i kulturno-umetničku grupu „Jedinstvo“. Od 1939. školski deo zgrade preuzelo je Odeljenje državnih železnica, a 1940. u njega se uselio Peti okrug armije. Ova veoma prostrana zgrada ima veliku kupolu i balkon koji se nalazi u ugaonom delu kompleksa. Ona predstavlja primer akademske arhitekture u gradu u prvoj deceniji dvadesetog veka.

 

Zgrada je poznata kao: Dom Niške banke — Dom Niške trgovačke omladine – Zgrada Direkcije državnih železnica – Zgrada Pete armijske oblasti. Zgrada je orijentisana u pravcu istok-zapad, sa glavnim pročeljem okrenutim ka zapadu i dvorištem na istoku. U neposrednoj je blizini glavnog niškog trga i unutar granica centralnog gradskog jezgra. Ne zna se tačno vreme nastanka građevine, kao ni projektant, ali se može zaključiti da je to bilo pre 1903. godine, verovatno na samom prelazu iz 19. u 20. vek. O vremenu nastanka zgrade zaključujemo, između ostalog, i na osnovu fotografije koja je u vlasništvu Narodnog muzeja u Nišu, a u evidenciji ona se vodi kao fotografija iz 1903. godine i objavljena je u Niškom zborniku, broj 5, iz 1978. godine, na kojoj je u prvom planu ulica Milojka Lešjanina i nova zgrada u duhu strogog pročišćenog akademizma.

Kada je napravljena, zgrada je imala prilično drugačiji izgled od današnjeg (drugačijeg oblika u osnovi i manje površine, sa samo zapadnim traktom, koji se danas pruža duž ulice Kneginje Ljubice). Nije imala kupolu i bočne kule i bila je svedenijih kontura. Prvobitna građevina je pravljena kao spratna zgrada sa centralno postavljenim prolazom ka unutrašnjem dvorištu, koji fizički potpuno deli prostor u prizemlju na dve zasebne celine, dok je na spratu ceo prostor jedinstvena celina. Oblik zgrade nametnuo je raspored ulica koje su se još tada pružale istim pravcima i u istom gabaritu, i zato zgrada prati pravce pružanja ulica, sa kratkim zakošenim delom na samom uglu, namanjenom za ulazna vrata u javni deo banke. Nepoznato je kada se pristupilo drugoj fazi izgradnje objekta, ali se na osnovu podataka iz niškog Arhiva zaključuje da je obimna dogradnja zgrade sprovedena između 1910. i 1914. godine u stilu karakterističnom za ranu secesiju, koja je u Nišu našla primenu u periodu od 1903. do 1914. godine.

Prema mišljenju Ivane Cvetković iz niškog Zavoda za zaštitu spomenika kulture Niš: Prilikom ove intervencije arhitekta je na veoma diskretan način napravio savršeni spoj starog i novog objekta, tako da je gledano sa ulica nemoguće uočiti razliku. Nakon prve intervencije zgrada dobija simetričan, monumentalniji oblik, a fasade ka ulicama dobijaju potpuno novi, kitnjastiji izgled. Nova ulična fasada je sa razigranijim dekorativnim elementima u odnosu na prvobitnu, rađenu u duhu strogog akademizma.

Zgrada je tamnooker boje, koja je bila pomodna u izgradnji vila i palata u to doba, a sama zgrada je u solidnom stanju, iako je revitalizacija potrebna.