Dvorci Srbije

Dvor Despota Đurđa Brankovića

Smederevo

Smederevska tvrđava bila je srednjovekovni utvrđeni grad koji je privremeno služio kao glavni grad zemlje. Sagradio ga je despot Đurađ Branković u prvoj polovini 15. veka, za vreme despotovine Srbije. Krajem 15. veka Turci su mu dodali nova utvrđenja. Iako je pretrpela nekoliko opsada od Osmanlija i Srba, tvrđava je ostala relativno neoštećena. Tek u Drugom svetskom ratu pretrpela je ozbiljna oštećenja nakon niza eksplozija u srcu tvrđave, kao i bombardovanja. Tvrđava, koja predstavlja „jedno od retkih očuvanih dvorišta srpskih vladara srednjeg veka“, trenutno je u fazi obnove.

Smederevska tvrđava je masivna građevina u vizantijskom stilu, po uzoru na Konstantinopoljsku tvrđavu. Iako njeni temelji nisu trebali da budu potopljeni, smatra se tvrđavom sa jarkom s obzirom da je okružena vodom. Nakon izgradnje, njen vojni značaj je opao i napravljeno je nekoliko modifikacija koje su mu omogućile da zadrži svoj izvorni arhitektonski stil. Tvrđava je okružena 1,5 kilometara zidanih zidova debljine 2 metra i 25 kula visokih 25 metara. Dve njene strane graničili su se sa Dunavom i Jezavom, s tim što je danas Jezava blago skrenuta od srednjovekovnog toka i teče malo dalje od zidina. Treća strana ima dva jarka koji su dodati odbrambenom sistemu, jedan za mali grad, drugi za predgrađe. Južni deo spoljnih zidova ostao je otvoren. Ima osnovu raznokrakog trougla (550m x 502m x 400m) u čijem je severnom temenu smešten manji raznokraki trougao koji formira Mali grad, dok ostatak utvrđenja čini Veliki grad.

U Malom gradu je bio smešten dvor despota Đurđa sa rezidencijom za stanovanje i palatom za prijeme. Mali grad ima donžon kulu, u centralnom delu kameni zidani bunar, a ulazilo se sa jugozapadne strane, kroz dvojni sistem kapija. Od dvora je ostalo malo: od jedine velike dvorane ostala do danas četiri dvodelna prozora na gradskom platnu. U odnosu na samu strukturu, unutrašnji grad je poznat po sali za audijencije, koja je važan primer srpske srednjovekovne arhitekture. Visoko u kamenom zidu sa dunavske strane isklesana su četiri prozora sa dvostrukim lukom u kombinaciji gotičkog i romaničkog stila.

Stanje propadanja tvrđave varira u širokom rasponu, od Krstate kule koja je još uvek dobro očuvana, do delova zidova koji nisu popravljani i na nekim mestima su se srušili. Neke kule su nakrivljene, kao što se vidi na fotografijama. Tvrđava je bila fokus napora za restauraciju i konzervaciju, nakon čega su usledila arheološka i arhitektonska istraživanja, najmanje od 1970. Većina dosadašnjih radova obavljena je između 1970. i 1995. Dok su neki delovi barem delimično popravljeni, drugi su samo konzervirani i još uvek su u lošem stanju. U tvrđavi se održavaju brojne kulturne manifestacije. Potrebna je sveobuhvatnija restauracija, ako ne i kompletna rekonstrukcija nalik na one učinjene u Golupcu, Ramu i Fetislamu.